Blijed je. Smišlja svoj strašni put
U duši lebde priviđenja.
Zamahom kobi smrskana grud,
Obrazi usahli od bdijenja.

Na čelu bore ispaštanja,
Kosa mu se pramenjem linja.
No čar njegovih maštanja
U jasnim slikama tinja.

Sjedi u tamnom potkrovlju,
Plamičci svijeće tamu more.
Pero veze sebi na volju,
Vodi s njim tajne razgovore.

On piše pjesmu, svoju muku,
Dira srcem prošlosti zublju…
A tu buku, svog srca buku,
Odnijet će već sutra za rublju.