Tako dakle živimo svoj život. Koliko god dubok i koban bio gubitak, kako god važna stvar koju su nam ukrali - koju su nam istrgnuli iz ruku - čak i ako se nakon toga posve promijenimo tako da nam ostane samo vanjski sloj stare kože, i dalje na isti način odigravamo život, u tišini. Postojano se sve više bližimo kraju vijeka koji nam je dodijeljen i opraštamo se od njega dok se gubi iza nas. I ponavljamo, često vrlo vješto, beskrajne radnje svakidašnjice. I ostavljamo za sobom osjećaj neizmjerne praznine.

Možda je, negdje daleko, sve već potiho izgubljeno. Ili bar negdje postoji mirno mjesto gdje sve može nestati, stopiti se u jednu priliku u kojoj se sve preklapa. I dok živimo svoj život, otkrivamo - vukući tanke niti kojima su vezane sve stvari - što je sve izgubljeno. Sklopio sam oči i pokušao se sjetiti što sam više mogao lijepih izgubljenih stvari . Privući ih bliže, zadržati ih. Cijelo vrijeme svjestan da su kratkog vijeka.

Sanjam. Katkad mislim da je to jedino dobro što mi preostaje. Sanjati, obitavati u svijetu snova - baš kao što je rekla Sumire. Ali to ne traje vječno. Uvijek nastupi buđenje i vraća me u javu. Budim se u tri ujutro, palim svjetlo, sjedam u krevetu i gledam u telefon kraj uzglavlja. Zamišljam Sumire u telefonskoj govornici kako pali cigaretu i bira moj broj. Kosa joj je raščupana; ima na sebi muški sako od tvida, nekoliko brojeva prevelik, i rasparene sokne. Mršti se i kašljuca gušeći se od dima. Dugo joj treba da točno ukuca sve brojeve. Glava joj je krcata stvarima koje mi želi reći.. Mogla bi pričati do zore, tko zna? Recimo o razlici između znaka i simbola. Moj telefon izgleda kao da će svaki čas zazvoniti. Ali ne zvoni. Liježem natrag u krevet i zurim u nijemi telefon.

Ali jednom je zazvonio. Na moje oči i uši, zazvonio je. Tako da se zrak zbiljskog svijeta uzbibao i zatreperio. Zgrabio sam slušalicu. "Halo?" "Hej, vratila sam se", rekla je Sumire. Vrlo ležerno. Vrlo stvarno. "Nie bilo lako, ali nekako sam uspjela. Kao sažetak Homerove *Odiseje* u pet rečenica." "To je dobro", rekao sam. Još nisam mogao vjerovati. Da doista čujem njen glas. Da se to doista događa. "To je dobro?" rekla je Sumire i gotovo sam čuo kako se mršti. "Koga vraga misliš time reći? Prošla sam kroz pravi pakao, samo da znaš. Prepreke koje sam svladala - milijune prepreka, trajalo bi u beskraj da ti sve objašnjavam - sve sam napravila da se vratim, a ti mi samo to možeš reći? Mislim da ću se rasplakati. A da nije dobro što sam se vratila, što bih onda počela? To je *dobro.* Ne vjerujem svojim ušima! Ostavi te tople, duhovite primjedbe za djecu u školi - kad napokon nauče množiti!" "Gdje si sad?" "Gdje sam? Što misliš gdje sam? U našoj dobroj staroj vjernoj telefonskoj govornici. U bijednoj kutiji od telefonske govornice koja je iznutra obljepljena oglasima za prevarantske kredite i salone za masažu. Polumjesec boje plijesni visi na nebu; pod je osut opušcima. Koliko se vidi golim okom, ničeg da te dirne u dušu. Totalno semiotična telefonska govornica, kao bilo koja druga. Gdje je ona, dakle? Nisam sasvim sigurna. Sve je malko previše semiotično - a ti me poznaš, ne? Pola vremena ne znam gdje sam. Niti znam dati upute kako se nekamo dolazi. Taksisti se vječno deru na mene. Ma gospođo, kamo ste se vi to uputili? Nisam predaleko, mislim. Zapravo, vjerojatno sam dosta blizu" "Doći ću po tebe." "Bilo bi mi drago. Samo da saznam gdje sam pa ću te nazvati. Ionako sam ostala bez sitniša. Malo se strpi, može?" "Zbilja te želim vidjeti", rekao sam. "I ja tebe zbilja želim vidjeti", rekla je ona. "To sam shvatila kad te više nisam mogla viđati. Postalo mi je jasno kao dan, kao da su se odjednom svi planeti poredali samo za mene. Zbilja te trebam. Ti si dio mene; ja sam dio tebe. Znaš, negdje sam - ne znam baš točno gdje - nekome prerezala vrat. Naoštrila sam nož, srca kamenoga. Simbolički, kao kad dižu gradska vrata u Kini. Razumiješ što ti govorim?" "Mislim da razumijem." "Onda dođi po mene." Odjednom se linija prekida. I dalje, stežući slušalicu, dugo gledam telefon. Kao da je on sam po sebi poruka od vitalne važnosti, a njegov oblik i boja sadrže skriveno značenje...